Dječji tjedan je tradiocionalna godišnja akcija i aktivnost posvećena djeci koja se obilježava od 1953. godine i uvijek se održava prvi puni tjedan u listopadu. Ove godine to je bilo od 7. do 13. listopada. Teme ovogodišnjeg Dječjeg tjedna su ŽIVOTNO-PRAKTIČNE I TRADICIONALNE VJEŠTINE i to posebno kroz DIY (do it yourself) projekte, učenje djece osnovama uzgoja hrane, razvijanje vještina kuhanja kod djece te očuvanje i prikazivanje djeci tradicijskih vještina iz povijesti i običaja kraja u kojima žive nove generacije, a u cilju prijenosa i očuvanja tradicije i običaja.
U skladu sa temom skupina Srčeka u goste je pozvala Lorenovu baku Božicu koja je članica KUD-a „Prigorje. Djeca su mogla iz prve ruke saznati više o njezinom djetinjstvu: kako i čime se igrala (od vode i prašine radili su blato i tako mijesili kolačiće, na polju brali makove i grahoricu te izrađivali vjenčiće i ukrašavali tortu od blata); koje je obaveze imala – pomagati u kući i oko kuće, čuvati krave, svinje, guske na paši (jednom su joj pobjegli, a gusak ju je bio napao pa je trčala i jako se uplašila); što su jeli. Ispričala je kako je svako jutro sa lončićem čekala da se pomuze krava kako bi doručkovala. Naučila nas je kako se šiva gumb i izrađuju lutkice od tkanine.
Pravilna prehrana i zdrav način života posebno su važni u razdoblju odrastanja kada se stječu navike koje ostaju za cijeli život. Kako bi zdravo živjeli i učili kako biti zdravi Srčeka su posjetila vrt Srednje gospodarske škole i vidjeli gdje i kako raste povrće. Na poklon su dobili jabuke koje su iskoristili za jelo, a ostalo je i za kolač.
Tu naše učenje ne prestaje. Bili smo u gostima i kod naše Klare, u njezinoj „maloj zdravoj tvornici“, OPG ŠANTIĆ. Imali smo priliku vidjeti kako se dobiva zdravi sok od jabuke, kruške, đumbira, kupina i džem od kupina i borovnica. Kuda sve voće prolazi da bi nastao sok. Toga dana su prešali đumbir koji je baš mirisao. Degustirali smo sokove i džem, a svatko je na poklon dobio bočicu soka od kupine.
Do svih tih ustanova je trebalo doći, i to pješice. Puno smo se nahodali, što je dobro jer kretanje je jako važno za očuvanje zdravlja.
Posljednje, ali i ne manje važno je odlazak u Gradsku knjižnicu „Franjo Marković“ gdje nas je dočekala mama Maja. Provela nas je kroz „labirint“ polica i pokazala kakve se to sve knjige nalaze na odjelu za odrasle. Saznali smo da u knjižnici ima i knjiga za slijepe i kako ljudi koji slabo vide mogu pročitati knjigu pomoću povećala koje se nalazi tamo. Ipak, najzanimljiviji odjel nam je onaj naš, dječji. Osim slikovnica i knjiga za lektiru tamo ima i društvenih igara i slikovnica koje se ne mogu posuditi, samo se tamo mogu čitati. Nismo mogli otići a da nam mama Maja ne pročita slikovnicu, kao na čajanci.
U galeriji fotografija pogledajte kako nam je bilo.
